Prvi sustavni arheološki radovi na gradini Vrčin provedeni su između 1925. i 1928. godine. Istraživanjima su, uz dijelove bedema i ulazne strukture gradinskog naselja, otkriveni i ostaci brončanodobne nekropole s ukupno 17 grobova. Grobnice su bile građene od fino obrađenih kamenih škrila i prekrivene kamenim pločama. Središnji grobni prostor bio je u obliku ciste i smješten unutar pravokutne kamene platforme dimenzija oko 3×2 metra i visine približno 0,5 metara, ispunjene sitnim kamenjem i zemljom. U grobnu cistu polagani su skeletni ostaci jednog ili više pokojnika, u zgrčenom položaju, orijentirani u smjeru sjever–jug. Pretpostavlja se da su to bile obiteljske ili rodovske grobnice, što upućuje na složenu društvenu strukturu brončanodobne zajednice.
Jedna od otkrivenih grobnica demontirana je 1929. godine te prenesena i rekonstruirana uz južni zid Arheološkog muzeja Istre u Puli. Kasnije je ponovno presložena i postavljena na sadašnje mjesto, pri samom ulazu u dvorišni muzejski prostor.
Slični tipovi grobnih konstrukcija poznati su i s drugih istarskih gradina, primjerice s Monkodonje, a pretpostavlja se da bi slične grobne strukture mogle biti otkrivene i u neistraženom dijelu gradine Vintijan - Pula.