Opera Seviljski brijač (1816.) skladatelja Gioachina Rossinija predstavlja vrhunac i završetak razvoja opere buffe. Djelo se temelji na komediji Pierrea-Augustina Carona de Beaumarchaisa te se ističe jasno strukturiranom glazbeno-dramaturškom koncepcijom, izraženom povezanošću glazbe i scenskoga zbivanja te karakterističnim ansamblima i finalima koji pokreću radnju.
Seviljski brijač jedna je od najpopularnijih i najizvođenijih opera svih vremena te stalni dio opernoga repertoara zahvaljujući svojoj melodijskoj inventivnosti, ritmičkoj živosti i zahtjevnim vokalnim dionicama, osobito za koloraturni mezzosopran, bariton i bas.
Djelo karakterizira iznimno dinamična dramaturgija u kojoj se radnja razvija nizom brzih, često kontrastnih situacija uz stalnu interakciju solističkih i ansamblskih brojeva. Glazbeni jezik obilježavaju jasno profilirani likovi, ekonomična uporaba recitativa i postupno povećavanje napetosti takozvanim Rossinijevim crescendom. Ansambli, osobito završeci činova, imaju ključnu ulogu u oblikovanju glazbenoga toka i dramaturškom zaokruživanju prizora. Djelo pokazuje i visok stupanj sinkronizacije između scenskoga pokreta i glazbene strukture, stvarajući snažnu povezanost između narativnoga i glazbenoga sloja. Upravo zbog tih obilježja Seviljski brijač ostaje jedno od temeljnih djela operne literature i trajni uzor operne komedije.
Radnja prati grofa Almavivu koji dolazi u Sevillu i serenadom pokušava osvojiti Rosinu, ali bez uspjeha. Upoznaje Figara, domišljatoga brijača koji poznaje sve gradske tajne, te mu povjerava svoju ljubav prema Rosini. Figaro mu predlaže plan prerušavanja kako bi se približio djevojci koja živi pod strogim nadzorom doktora Bartola. U međuvremenu Rosina uspijeva poslati pismo „Lindoru“ (Almavivi pod krinkom) i izražava želju za bijegom. Bartolo i don Basilio pokušavaju zaustaviti grofa klevetama i ubrzati ženidbu. Almaviva se prerušava u pijanoga vojnika i ulazi u kuću kako bi uspostavio kontakt s Rosinom, a u drugome se činu pojavljuje i kao učitelj glazbe. Figaro pomaže organizirati bijeg, dok Basilija podmićuju kako bi otišao. Bartolo pokušava uvjeriti Rosinu da je Lindoro vara, no Almaviva otkriva svoj pravi identitet. Na kraju se, uz pomoć Figara i javnoga bilježnika, Almaviva i Rosina vjenčaju prije nego što Bartolo uspije spriječiti njihov brak.
Vodeći solisti ansambla Opere SNG-a Ljubljana, pod dirigentskim vodstvom Ayrtona Desimpelaerea i u režiji Marina Blaževića, predstavljaju Seviljskog brijača u dinamičnoj i suvremenoj semi-staged izvedbi s orkestrom na pozornici, što omogućuje neposredniji i intenzivniji odnos između glazbenika, pjevača i publike.
Vizualna komponenta ostaje izrazito kazališna – uz kostime, scenografiju, scensku rasvjetu i jasno oblikovanu režiju – dok se izvedba usredotočuje na proscenij, stvarajući fokusiran i komunikativan prostor igre. Takav pristup omogućuje veću preglednost radnje, naglašava glumačku izražajnost te dodatno ističe virtuoznost Rossinijeve glazbe.
Riječ je o suvremenom i agilnom formatu koji zadržava sva ključna obilježja operne predstave i koncerta, a istodobno omogućuje izvedbenu razigranost i prilagodljivost različitim izvedbenim prostorima i pozornicama.