Kućne škropionice: Pobožnost u privatnim domovima

Škropionice, posude u kojima se čuva blagoslovljena voda namijenjena škropljenju vjernika, prostora ili predmeta, najčešće se vežu uz sakralne prostore. Počinju se pojavljivati od 9. stoljeća kada papa Lav IV. uvodi škropljenje vjernika svake nedjelje posvećenom vodom te čuvanje iste u posebnim posudama. Općenito se dijele na fiksne (nepomične) ili prijenosne (pomične). Potonje se pak, osim u religijske, koriste i u privatne svrhe (tzv. kućne, „obiteljske“ škropionice).

Blagoslovljena voda postepeno ulazi u kućnu primjenu. Ona se iz crkvi donosila u domove gdje se koristila za križanje i blagoslov te obranu od zlih duhova. Čuvala se u kućnim škropionicama, manjim ukrašenim posudicama upotrebljavanim u kršćanskim obiteljima i namijenjenim iskazivanju i poticanju pobožnosti u privatnosti vlastitih domova.

Ti su predmeti vjerske kulture od 16. do prvih desetljeća 20. stoljeća bili brojni i široko zastupljeni u svim slojevima društva unutar kršćanske zajednice. Koristili su ih podjednako i kler i laici, plemstvo, ali i obični puk. Ukazivali su na značaj upotrebe svete vode te označavali mjesto za molitvu i osobne i/ili obiteljske religijske rituale. Predstavljale su dakle sakralni element u stambenom prostoru.

Ovdje prezentirane dvije kućne škropionice iz Novovjekovne zbirke Arheološkog muzeja Istre, potvrđuju njihovu prisutnost i upotrebu među vjernicima i na prostoru Istre. Izrada keramičke škropionice smješta se na šire područje sjeverne ili srednje Italije u drugu polovicu 18., dok se proizvodnja staklene iz 19. stoljeća preciznije veže za prostor Venecije.

_________________________________________________________________________

Idejni prikaz spavaće sobe 19. stoljeća. Pored bračnog kreveta, na zidu, izvješene su dvije kućne škropionice (crtež: I. Juričić).

 _________________________________________________________________________

Povijesni osvrt

Pojava prvih kućnih škropionica smješta se u razdoblje između 15. i 16. stoljeća. U većoj se mjeri upotrebljavaju od 16. stoljeća kada se i datiraju najstariji sačuvani primjerci. U početku su bile raširene ponajviše među svećenstvom i članovima vjerskih i redovničkih zajednica. Kao dio opreme privatnih, kućnih kapela plemićkih obitelji upotrebljavaju se od 17. stoljeća, a tijekom 18. postaju neophodan dio inventara u spavaćim sobama svih društvenih slojeva. Smještane su najčešće pored kreveta, kako bi se ujutro i navečer vjernici mogli prekrižiti i izreći molitvu. Škropionice su se često nalazile i na ulazu u kuću gdje su ih domaćini i posjetitelji koristili pri ulasku i izlasku.

Brojni razlozi, poput boljih ekonomskih uvjeta, brže distribucije proizvoda te uvođenja serijske proizvodnje, dovode do povećanja produkcije kućnih škropionica od druge polovice 18. stoljeća. Izrada je olakšana, a zbog pristupačnosti cijena, raste i njihova kupnja. U periodu između dva svjetska rata, posebno nakon Drugog, upotreba se kućnih škropionica polako gasi, iako se i nakon toga poneki primjerci još pronalaze u privatnim domovima.

Pojavu kućnih škropionica možemo pratiti i u slikarstvu, od kraja 15. stoljeća na dalje. Na brojnim prikazima interijera zamjećuju se kao detalji kućne škropionice. Iz njih se može razaznati njihov smještaj kao i razvoj oblika. Jedan od takvih prikaza je djelo iz prve polovice 18. stoljeća Žena traži buhe talijanskog baroknog slikara Giuseppea Marije Crespija. Ono donosi prizor iz svakidašnjeg života smješten u jednostavan, višenamjenski prostor običnog puka u kojem se na zidu pored kreveta uočava metalna posudica za svetu vodu s krunicom.

 

_________________________________________________________________________

Giuseppe Maria Crespi, Žena traži buhe, 1725., ulje na platnu, Muzej Louvre, Pariz

(izvor: Web Gallery of Art)

https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Crespi,_Giuseppe_Maria_-_Searcher_for_Fleas_-_1720s.png (11.06.2018.)

 _________________________________________________________________________

Oblikovanje i sadržaj

Svojim oblikovanjem i sadržajem kućne su škropionice pratile razvoj mode i ukusa različitih povijesnih razdoblja i na taj način dokumentirale stilske karakteristike vremena u kojem su nastajale, ali i ukazivale na osobnost vlasnika, njegovu vjeru i pobožnost te na socijalni status.

Tijekom njihove upotrebe korišten je širok raspon oblika kućnih škropionica. Najstariji je onaj nalik vjedru ili kotliću s ručkom za vješanje i/ili nošenje te škropilom ili maslinovom grančicom. Postepeno se razvijaju škropionice plosnatije forme s posudicom i okomitom pločom nad njom, koje su se ili vješale na zid ili oslanjale pomoću malog postolja ili nožice na namještaj.

Upotrebljavane su i brojne druge vrste, poput primjerice: škropionica donošenih s hodočašća ili putovanja; džepnih škropionica, najčešće u obliku malenog valjka uklopljenog u metalnu kutijicu; škropionica u obliku križa s posudicom pri dnu; dvojnih škropionica gdje su obje imale isti oblik, ali različite ikonografske prikaze, a držale su se u spavaćim sobama, po jedna sa svake strane bračnog kreveta. Omiljene su bile i one s istaknutim arhitektonskim elementima i svetim predmetima ili likovima u sredini koje su svojim oblikom podsjećale na svetište (oltar, kapelu, tabernakul i sl.). Takva je forma proizašla iz značenja i namjene škropionica koje su u domovima označavale mala sveta mjesta i simbolički predstavljale obiteljske i osobne kapele.

Kućne su škropionice izrađivane od raznovrsnih materijala. Najbrojnije su keramičke, koje su ujedno i najpristupačnije, a uz njih su korištene i one izrađivane od kamenine, porculana, alabastra, mramora, slonovače, stakla i drva te od metala kao što su primjerice srebro i bronca. Skupocjeniji primjerci ukrašavani su polikromnim emajlima, koraljima ili dragim i poludragim kamenjem.

Na njima su prikazivane različite ikonografske teme koje su najčešće zauzimale središnji dio gornje plohe. Najbrojniji su prikazi oni vezani uz Krista, posebice scene Rođenja, muke i Raspeća. Učestali su i prikazi Bogorodice, ali i svetaca. Osim svetaca širokog i općeg štovanja (sveti Franjo Asiški, sveti Antun Padovanski, sveti Ivan Krstitelj, sveta Lucija i sl.) zastupljeni su i oni od lokalnog značaja (povezani npr. s mjestima štovanja). Česti su motivi na škropionicama i anđeli, ali i razni simboli poput križa, instrumenta Kristove muke, Kristovog monograma IHS, Srca Isusovog s plamenom, Marijinog monograma. Pojedine sadrže riječi molitve, ali i prikaze liturgijskih predmeta s hostijom. Rijetke primjerke predstavljaju škropionice s grbovima plemićkih obitelji te one s imenom i prezimenom budućeg vlasnika poklanjane prilikom krštenja, vjenčanja, ili u nekoj drugoj prilici.

 _________________________________________________________________________

Katalog

1. Zidna kućna škropionica s posudicom za vodu i plohom nad njom. Izrađena je u kalupu od oker keramike. U cijelosti je prekrivena glazurnim premazom, s prednje strane bijelim neprozirnim, a sa stražnje prozirnim. Posudica za svetu vodu polukružnog je otvora i sužava se prema dnu. Ukrašena je oslikanim biljno-geometrijskim motivom. Ploha nad posudicom mjestimično je perforirana. Pri vrhu završava stiliziranom palmetom po sredini koje su dvije rupice namijenjene vješanju na zid. Ukras je izveden u plitkom reljefu i oslikan. U središnjem je ovalnom medaljonu prikazano Kristovo poprsje, a poviše njega glava anđela. Središnji prikaz flankiran je motivom razgrnutog zastora s čvorovima po sredini.

Boje: narančasta, žuta, plava, zelena, tamno smeđa. Restaurirana.

Inv. oznaka: AMI-NV-3261

Materijal/tehnika: keramika, kalup

Dimenzije: visina 21,4 cm; širina 9 cm

Nalazište: nepoznato

Datacija: druga polovica 18. stoljeća; sjeverna/srednja Italija

2. Zidna kućna škropionica sastavljena od posudice za vodu i plohe nad njom. Donji dio čini polukupolasta, s prednje strane profilirana posudica od mliječnobijelog stakla koja na dnu završava apliciranim kružnim dugmetom. Ukras izveden oslikavanjem sastoji se od višebojnog cvjetnog vijenca koji okružuje Marijin monogram (međusobno povezana slova imena MARIA) po sredini u zlatnoj boji. Gornji dio škropionice sastavljen je od drvene podloge s poprečnim ojačanjem i metalnom kukicom za vješanje sa stražnje strane te papirnate podloge s prednje strane (s ostacima crvenkaste boje). Na nju je apliciran minijaturni obojani bakrorez sa scenom Kristova raspeća. Krist je prikazan s trnovom krunom i aureolom oko glave te ljubičastom perizomom oko bokova, pribijen na križ s tri čavla. U daljini se nazire pustinjski krajolik s palmama, grad i nad njima modro plavo nebo. Prednju stranu gornjeg dijela čini staklena ploha, rezana po rubovima te ukrašena s unutrašnje strane pozlaćenim cvjetovima i listovima tvoreći okvir središnjem prikazu. Restaurirana.

Inv. oznaka: AMI-NV-1488

Materijal: staklo, drvo, papir

Dimenzije: visina 21 cm; širina 9,7 cm

Nalazište: nepoznato

Datacija: 19. stoljeće; Venecija

_________________________________________________________________________

Literatura 

BADURINA, A. (ed.) 2000. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. IV. dopunjeno izdanje. Kršćanska sadašnjost, Zagreb.

BASSAN, E. 1991. Acquasantiera, u: Enciclopedia dell’arte medievale, volume I, 108-113. Istituto della Enciclopedia Italiana fondata da Giovanni Treccani, Roma.

BIAVATI, G. 1989. Le Acquasantiere del Museo Luxoro. Comunedi Genova, Assessorato alle Istituzioni e Attivita Culturali, Servizio Beni Culturali, Genova.

CAMPAILLA, E., COSTANTINIDES, F. 1994. Antiche acquasantiere. Casa Editrice Danubio, Trieste.

CECCHELLI, M., SAMOGGIA, L. 1999. Il Sacro Domestico. Acquasantiere italiane dal XVI al XIX secolo. Associazione Imprenditori Centesi per la Cultura, Edizioni SIACA Arti Grafiche, Cento (Ferrara).

CHAPERON, H. 1982. Le bénitier de chevet. Patois Vivant - Pays Vivant, Nᵒ11. Centre Social de Montbrison, Montbrison.

CIARROCCHI, G. (ed.) 2001. Acquasantiere domestiche in maiolica e terraglia dal XVI al XIX secolo. Un segno d’arte e di devozione religiosa nel territorio. Catalogo della mostra. Fermo.

DOMLJAN, Ž. 1966. Škropionice, u: Enciklopedija likovnih umjetnosti 4, Portr - Ž, Dodatak, 370-371. Izdanje i naklada Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, Zagreb.

GUSSIO, L. 2001. Antiche acquasantiere italiane da capezzale. Dal XVI al XX secolo. Lithos Editrice, Roma.

MAHIĆ, A. Dvije kućne škropionice iz fundusa Arheološkog muzeja Istre. Histria archaeologica 49/2018, Pula 2019. (u pripremi za tisak).

SORANZO, M. 2007. Simbolismo dell’acqua e oggetti collegati, raspoloživo na: <http://dimensionesperanza.it/aree/formazione-religiosa/liturgia/item/3348-simbolismo-dell-acqua-e-oggetti-collegati-micaela-soranzo-.html>, [24.5.2018.].

_________________________________________________________________________

Kućne škropionice: pobožnost u privatnim domovima

Izložba 

Carrarina ul. 4, Pula

Prozor u prošlost 

4. 2. – 4. 4. 2019.

Autorica izložbe i teksta:

Aleksandra Mahić

Organizator i izdavač: Arheološki muzej Istre 

Za organizatora i izdavača:

Darko Komšo

Uredništvo:

Darko Komšo, Adriana Gri Štorga, Katarina Zenzerović

Autor postava, grafičko oblikovanje:

Vjeran Juhas

Autori fotografija:

Aleksandra Mahić, Godong / Alamy Stock Photo

Crtež:

Ivo Juričić

Restauracija građe:

Monika Petrović

Koordinatorica izložbe:

Monika Petrović

Prijevod na talijanski:

Elis Barbalich-Geromella

Prijevod na engleski:

Neven Ferenčić

Korektura:

Irena Buršić, Adriana Gri Štorga, Milena Špigić

Tisak: MPS Pula

Naklada: 500

Pula, 2019.

_________________________________________________________________________

Kućne škropionice: pobožnost u privatnim domovima

Izložba 

Carrarina ul. 4, Pula

Prozor u prošlost 

4. 2. – 4. 4. 2019.

Autorica izložbe i teksta:

Aleksandra Mahić

Organizator i izdavač: Arheološki muzej Istre 

Za organizatora i izdavača:

Darko Komšo

Uredništvo:

Darko Komšo, Adriana Gri Štorga, Katarina Zenzerović

Autor postava, grafičko oblikovanje:

Vjeran Juhas

Autori fotografija:

Aleksandra Mahić, Godong / Alamy Stock Photo

Crtež:

Ivo Juričić

Restauracija građe:

Monika Petrović

Koordinatorica izložbe:

Monika Petrović

Prijevod na talijanski:

Elis Barbalich-Geromella

Prijevod na engleski:

Neven Ferenčić

Korektura:

Irena Buršić, Adriana Gri Štorga, Milena Špigić

Tisak: MPS Pula

Naklada: 500

Pula, 2019.

© Arheološki muzej Istre 2010. Proizvodnja Ulisys d.o.o. Bazirano na Typo3 CMS sustavu.