Kameni dupin iz rimske luke Pola: Zaštitnik plovidbe i zagrobnog života

O značenju antičke luke s osvrtom na Pulu

Rimske luke (lat. portus) predstavljaju strateška mjesta gospodarskih aktivnosti koje povezuju teritorij kopna s morem. Važnost luka antičkog svijeta očitovala se kroz različite aspekte. Među najvažnijima su geografske, socijalne i ekonomske značajke luke. Tu se ubrajaju i topografski čimbenici koji su predstavljali osnovu za planiranje i izbor mjesta kod izgradnje luke. Njih određuje povoljan geografski položaj određene uvale na plovidbenom putu, a takvih je na istarskoj obali postojao nemali broj. U kontekstu navedenog, pulski je zaljev jedan od bolje štićenih prirodnih zaljeva na Jadranu, a štiti od južnih, jugozapadnih i sjeveroistočnog vjetra. U rimsko je vrijeme predstavljao mjesto u kojem su mornari, uz radnje vezane za trgovačku djelatnost uključujući i administrativno pravne poslove, mogli izvršiti popravke na brodovima ili obaviti poslove vezane uz navigaciju.

Na uspješnost poslovanja luke utjecali su ekonomsko gospodarski faktori. Za ostvarivanje stabilne ekonomije, između relacije trgovačkog središta (grada/luke) i agera morala je biti osigurana dobra cestovna povezanost.

Kod razvoja većih lučkih središta, kao što su na istočnoj obali Jadrana luke antičkih

gradova Dyrachium, Epidaurus, Narona, Salona, Jader, Pola, Tergeste, Aquileia ili Ravenna, razvidno je da su na njihov razvoj i smještaj utjecali svi prethodno navedeni čimbenici.

Nakon Augustove reorganizacije carstva, u kojem je Istra ušla pod sastav rimske regije Regio X Venetia et Histria, na sjevernom Jadranu je došlo do izgradnje mreže glavnih luka. Zbog strateškog položaja pulske luke na čijem se sjevernom dijelu uz morski pojas nalazio izvor pitke vode, luka je egzistirala još od prapovijesti, a u nju su vjerojatno uplovljavale brodice poput brze veslarke iz Zambratije. Inače, prve spoznaje o pulskoj luci donosi Strabon u djelu Geografija iz I. st. pr. Kr., za koju navodi da se smjestila u zaljevu sličnom pristaništu, a u kojem se nalaze otočići pogodni za pristajanje i bogati plodovima.

Općenito, izgradnja luke je u antičko vrijeme bila skupa investicija koju su određivale potrebe tržišta, politike i ekonomske stvarnosti, a ponekad i vojno politički značaj. Za njezinu su izgradnju bile regulirane pravne odredbe, pri čemu su važnu ulogu imale različite socijalne institucije. Tijekom razdoblja republike, a i kasnije kroz carsko razdoblje, investicijska ulaganja u javne građevine, među kojima je spadala i izgradnja luke, bila su uglavnom izvođena od strane privatnih izvođača (redemptores) iz redova cenzora ili edila, dok su ugovorom locatio conducto bile propisane odredbe obveza za svaki pojedini dio.

U socijalnom je smislu luka predstavljala sjecište različitih kultura s ciljem razmjene trgovačkih dobara odnosno izvoza i distribucije regionalnih proizvoda, a što je na primjeru arheoloških predmeta iz slojeva pulske luke osobito izraženo.

Međutim, luke rimskog svijeta bile su i mjesta svojevrsne arhitektonske scenografije u čiji se izgled građevina ulagalo od strane građana i gradske uprave. Često su bile povezane s forumom, a znali su ih krasiti trijemovi s kolonadama stupova, skulpturama božanstava koje su utjelovljavale personifikaciju mora. Morska božanstva poput Posejdona, Nereja, Tritona, Glauka ili morskih nimfi Nereida, od kojih su najpoznatije Amfitrita i Tetida, štovali su mornari, ribari ili trgovci koji su im se obraćali za spas, bilo u plovidbi bilo za prijelaz duše u svijet mrtvih.

Dio oltarne ploče portika pulskog foruma koji prikazuje Tritona s brodskim kormilom u pratnji dupina,

1. st., Arheološki muzej Istre

Kameni dupin iz rimske luke Pola

Iako zasad ne raspolažemo epigrafskim dokazima o izgradnji pulske luke, koja je arhitektonsku formu dobila najvjerojatnije u zamahu izgradnje kolonijalnog grada (Iulia Pola Pollentia Herculanea) od kraja kasnorepublikanskog razdoblja (između 47. i 44. god. pr. Kr.), najviše podataka o lučkim strukturama, njihovom izgledu, svakodnevnom životu mornara, trgovaca i stanovnika antičke Pule te o plovidbi i vrsti brodova, prikupljeno je tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja koja su se obavljala u 2012. i 2013. godini na području Flaciusove ulice u Puli.

Početkom 2013. ispod današnje prometnice utvrđeni su drveni brodski ostaci. Nekoliko mjeseci kasnije, na tom su mjestu istražene dvije konstrukcije rimskih šivanih brodova čija je izgradnja karakteristična za područje sjevernog Jadrana. Brodovi su nazvani „Pula 1“ i „Pula 2“, a datirani su u razdoblje od kraja 2. st. na početak 3. st.

Istraživanjem je utvrđeno da su se brodovi nalazili na dnu luke, vjerojatno mandrača koji se u antici nalazio na jugoistočnom dijelu zaljeva. Kroz kasnija su stoljeća slojevi bili zatrpani aluvijalnim nanosima sedimenta iz toka potoka Prato Grande ili Pragrande na južnom i istočnom rubu grada. Zbog glacioeustatskih i hidroloških utjecaja te ljudskih aktivnosti kroz povijest, danas se ovo područje nalazi udaljeno oko 160 metara od obalne linije.

U slojevima rimskih luka poput pulske, najčešće pronalazimo materijal koji je slučajno ili namjerno odbačen u more. Takvi nalazi pružaju uvid u izgled i vrijeme korištenja luke, donose podatke o pomorstvu i trgovačkim kontaktima te pomažu u interpretaciji životnih navika stanovnika antičkog grada.

Jedan od takvih nalaza predstavlja zanimljiva kamena skulptura dupina koja se izlaže kroz „Prozor u prošlost“. Skulptura je vjerojatno pripadala neutvrđenoj umjetničkoj kompoziciji koja je krasila arhitekturu luke. Iako na skulpturi nisu pronađeni tragovi koji upućuju da je bila sastavni dio kompozicije, zbog svog oblika i položaja tijela, mogli bismo pretpostaviti da je trebala biti naknadno interpolirana uz neki kip. Dupin je mogao stajati u okomitom položaju s glavom prema dolje, a repom prislonjenim uz nogu kipa morskog božanstva ili nimfe.

Dupin je izrađen od kamena vapnenca te su na njemu vidljivi tragovi kamenoklesarske obrade. Prisustvo školjaka prstaca (lat. Litophaga litophaga) na bočnoj strani tijela te obraštaj morskih kamenica (lat. Ostrea edulis) na području repa i prednje peraje ukazuju da je jedna strana skulpture, nakon pada u more, djelomično virila iz morskog dna. Ta je strana očigledno bila kraće vrijeme izložena morskim utjecajima i školjkama koje su se nastanile u spomeniku. Zahvaljujući mulju koji je prekrio nalaz u kasnijem korištenju luke, skulptura dupina je gotovo cjelovito sačuvana i to u dobrom stanju. Prema ostalim nalazima iz arheološkog sloja SJ. 03, skulptura dupina datira od kraja 2. stoljeća.

Rekonstrukcija kompozicije s dupinom, crtež: Ivo Juričić

Skulptura Venere, rimska, 2. st. (Muzej Getty, Los Angeles)

Simbolika dupina u antici

Dupin predstavlja jedno od omiljenih bića u grčkoj i rimskoj umjetnosti. To je biće koje je prikazivano u brojnim mitološkim pričama, a poistovjećivalo ga se s vodom i preobrazbom. Uz simboliku preobrazbe vezuje ga legenda iz grčke mitologije koja je opisana u Homerskim himnama iz 7. i 6. st. pr. Kr. To je mit o otmici boga Dioniza kojeg su oteli gusari u namjeri da ga prodaju kao roba. Dioniz se, kako bi kaznio otmičare, pretvorio u lava te su gusari, onako prestravljeni poskakali u more. Milostivi Dioniz je gusare pretvorio u dupine, a od tog dana, radi iskupljenja, dupini slijede brodove u plovidbi te pomažu brodolomcima u nevolji. Dupini se stoga vezuju uz plovidbu, a uglavnom su prikazivani kao pratioci morskih božanstava koji su pomagali mornarima i brodovima.

U Homerskim himnama opisana je i priča o bogu Apolonu koji se pretvarao u dupina kako bi pomogao brodovima uploviti u luku. U legendi se spominje Apolonov sin, Eikadios, koji je doživio brodolom nakon čega ga je dupin izvukao na obalu.

Vrlo lijepu priču, u kojoj je glavni junak jedan rimski dječak koji je prijateljevao s dupinom, donio je Plinije Stariji. Priča kazuje o dječaku koji je morao prijeći zaljev da stigne do škole te bi u pomoć pozvao dupina koji bi ga zatim prenio preko vode.

U antičkom svijetu često je prikazivan čovjek ili erot koji jaše dupina. Razlog tomu je vjerovanje da su dupini predstavljali vezu između svijeta živih i mrtvih odnosno svijeta bogova i svijeta ljudi te da su na svojim leđima prenosili pokojnike u zagrobni život.

Detalj mozaika iz Ostije (Piazzale delle Corporazioni), 2. st.,

foto: Ida Koncani Uhač

KATALOG

Opis predmeta: Kamena skulptura dupina s istaknutom glavom i izražajnim bademastim očima. Na donjem dijelu glave, u produžetku zatvorenog kljuna, u plitkom su reljefu izvedene prednje peraje, po jedna sa svake strane. Od leđne peraje je sačuvan manji ulomak. Rep je izveden u spiralnom pokretu te je isklesan u jasno vidljivom plitkom reljefu. Cijela skulptura ima blago zavijenu formu. Na skulpturi se vide tragovi klesanja. Na bočnoj strani tijela dupina skulptura je uništena morskim utjecajem te su prisutni ostaci ljuštura školjaka. Inv. broj predmeta: PV-2001 A.

Materijal/tehnika: kamen vapnenac, klesanje

Dimenzije: dužina 66 cm, širina 23,5 cm

Nalazište/datum: Flaciusova – brod 2013, 16.7.2013., SJ. 03

_________________________________________________________________________

LITERATURA 

ANDERSON, J. C. 1997. Roman architecture and society, Baltimore.

ARNAUD, P. 2014. Maritime Infrastructure. Between Public and Private Initiative, Infrastruktur und Herrschaftsorganisation im Imperium Romanum (ur. A. Kolb), Berlin, 161-179.

BOETTO, G., KONCANI UHAČ, I., UHAČ, M. 2017. Sewn Ships from Istria (Croatia): the Shipwrecks of Zambratija and Pula, Baltic and Beyond, Change and Continuity in shipbuilding, Proceedings of the 14th International Symposium on Boat and Ship Archaeology (Gdansk 2015), Gdansk, 189-198.

BURŠIĆ MATIJAŠIĆ, K. 2006. Luka Pula u prapovijesno i rimsko doba, Zbornik radova: Iz povijesti Pulske luke, Pula, 5-43.

CHEVALIER. K., GHEERBRANT, A. 1983. Rječnik simbola. Mitovi, sni, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi, Zagreb.

GRAVES, R. 1987. Grčki mitovi, Beograd.

MATIJAŠIĆ, R. 1996. Antička Pula: s okolicom, Pula.

KANDLER, P. 1876. Notizie storiche di Pola, Parenzo.

KRIŽMAN, M. 1979. Antička svjedočanstva o Istri, Pula – Rijeka.

KUTANJAC, M. 1989. Istočna obala Jadranskog mora. Peljar za male brodove, I. dio, Ljubljana.

LANCASTER, L. 2009. Roman engineering and construction, u Engineering and technology in the Classical world, Oxford, 256-284.

QUEYREL, F. 1989. Aphrodite et les marins, Proceedings of the 2nd International Symposium on Ship Construction in Antiquity (Delphes, 1987, ur. H. Tzalas), Tropis, II, 283-285.

ROUGÉ, J. 1966. Recherches sur l’organisation du commerce maritime en Méditerranée sous l’Empire romain, Paris.

UHAČ, M. 2014. Pula – Flaciusova ulica, Hrvatski arheološki godišnjak, 10/2013, Zagreb, 351-353.

_________________________________________________________________________

Kameni dupin iz rimske luke Pola:

Zaštitnik plovidbe i zagrobnog života

Izložba 

Carrarina ul. 4, Pula 

Prozor u prošlost

2.10. - 3.12.2018.

Autorica izložbe i teksta: Ida Koncani Uhač

Organizator i izdavač: Arheološki muzej Istre

Za organizatora i izdavača: Darko Komšo

Uredništvo: Darko Komšo, Adriana Gri Štorga, Katarina Zenzerović

Autor postava, grafičko oblikovanje: Vjeran Juhas

Crtež: Ivo Juričić

Autori fotografija: Tanja Draškić Savić, Ida Koncani Uhač

Restauratorska obrada skulpture: Andrea Sardoz

Koordinatorica izložbe: Monika Petrović

Prijevod na talijanski: Elis Barbalich-Geromella

Prijevod na engleski: Neven Ferenčić

Korektura: Adriana Gri Štorga, Milena Špigić, Katarina Zenzerović, Irena Buršić

Tisak: MPS Pula

Naklada: 700

Pula, 2018.

© Arheološki muzej Istre 2010. Proizvodnja Ulisys d.o.o. Bazirano na Typo3 CMS sustavu.