IZIDA FORTUNA - Sjedinjenje dviju božica

IZIDA

Dvije različite božice, jedna sa zapada, druga s istoka, potpuno suprotne, a opet spojene u jedno moćno božanstvo – Izidu Fortunu. Štovatelji su joj se obraćali za pomoć kako bi ukrotili neuhvatljivu sreću, a da ih je bilo mnogo i na području današnje Istre, dokazuje pronalazak nekoliko njezinih spomenika, između kojih i malena brončana skulptura. Igrom sudbine i sreće, u pravom duhu božice, skulpturica je pronađena 1929. godine kao slučajni nalaz u blizini Savudrije. Visine svega 9 centimetara, datira se od 1. do 3. st., a prikaz Izide Fortune bogat je simbolima njezine monumentalnosti.

Moćna Izida, orijentalno je božanstvo čija je pradomovina Egipat, a njezino skromno ishodište nije odavalo silnu snagu i veličinu koju će doživjeti, ne samo u Egiptu već i diljem grčko-rimskog svijeta. Ime joj proizlazi iz egipatske riječi za prijestolje I-set te je u tom kontekstu predstavljala personifikaciju faraonskog prijestolja. Iako je u Starom i Srednjem kraljevstvu bila tek drugorazredno božanstvo, svoj uspon doživljava u Novom, kada postaje sveopća i svemoćna božica.

Mit

Iz braka boga zemlje Geba i božice neba Nut rođeno je četvero djece; Oziris, Set i njihove sestre i supruge, Izida i Neftis. Prema mitu, Izida i Oziris zaljubili su se još u utrobi majke, a njihova neprikosnovena ljubav potaknula je niz događaja. Oziris naslijeđuje očevo prijestolje i zajedno s Izidom vladaju mudro, donoseći Egiptu prosperitet.

Kako bi zauzeo njegovo mjesto na tronu, Set ubija Ozirisa, stavlja ga u škrinju i odnosi na ušće Nila. Izida kreće u potragu diljem zemlje, sve do Biblosa, gdje ga pronalazi i ponovno vraća u Egipat. Škrinju s Ozirisom sakrila je u delti, ali pronašao ju je Set te je ovaj put Ozirisa raskomadao na čak 14 komada razbacavši ih po cijelom Egiptu.

Izida ponovno traži voljenog Ozirisa i uspijeva spojiti sve njegove dijelove, a potom mu, uz moćne čarolije, udahnuti život. Tada su začeli sina Horusa, zakonitog nasljednika Ozirisova prijestolja. Kako bi očuvala tijelo svoga supruga, umotala ga je u platno i izvela obrednu ceremoniju upotrijebivši svu svoju vještinu kao čarobnica. Ozirisovo izvrsno očuvano tijelo osiguralo mu je zagrobni život.

Nakon što je tajno rodila sina Horusa, Izida snagu i moć usmjerava kako bi ga zaštitila od Seta koji ga je kanio ubiti. Kao brižna majka skrbila je o njemu sve do punoljetnosti kada je napokon mogao osvetiti očevo ubojstvo, sjesti na prijestolje Egipta i ponovno uvesti red i mir u zemlju.

 

Izida ima brojna svojstva i moći, ona prožima sve aspekte života stoga se i pojavljuje pod različitim imenima i u različitim ulogama. Ona uvodi red i uređuje svijet pa joj je između osnovnih funkcija i ona zakonodavna. Kao božica neba ima kozmičke funkcije; razdvojila je nebo i zemlju, utvrdila tijek plovidbe sunca i mjeseca na nebu, zbog čega je smatrana i gospodaricom plovnih puteva.

Egipat slovi za jednu od najvećih civilizacija staroga svijeta, a upravo je Izida Egipćanima otkrila pismo, profano i sveto, religiju i utemeljenje gradova. Kao božanstvo plodnosti ljudima donosi poljoprivredu, a izjednačuje se s egipatskom božicom Sotis koja izaziva poplavu Nila što je usko povezano uz plodnost i zemlje i ljudi.

Zbog njezinih čarobnih moći kojima je pronašla i potom mumificirala Ozirisovo tijelo štovali su je liječnici i molili joj se za pomoć. Budući da je Oziris nakon mumificiranja postao vladar podzemlja, Izida, kao njegova supruga, postaje vladaricom podzemlja.

Često se poistovjećuje s drugim božicama pa je u helenističko-rimskom svijetu poistovjećena s Demetrom. U Grčkoj se još sjedinjuje s Herom, Afroditom, Hestijom i Reom, Tračani su je nazivali Majkom bogova, Likijci Leto, a Sirijci Astarde Artemida Nanaia. Budući da je u Egiptu prikazivana u obličju krave teško ju je ili gotovo nemoguće razlikoviti od Hator, a znala je biti prikazana i kao nebeska krava iz koje izlaze svi bogovi (Majka bogova).

Svoju iznimnu popularnost Izida duguje činjenici da je najčešće prikazivana antropomorfno. Naime, i Grci i Rimljani nisu bili skloni egipatskim zoomorfnim božanstvima pa oni nisu zaživjeli izvan Egipta. S druge strane Izida se toliko dobro ustoličila na različitim mjestima da su je i različito nazivali pa je dobila epitet polynymos ili myrionymos, što u prijevodu znači ona s mnogo imena.

FORTUNA

Sa zapada pristiže Fortuna, rimska božica sreće, prevrtljiva i nepredvidljiva. Rimljani su imali nekoliko božanstava kojima su nastojali uhvatiti duh sreće; Fatum je bila kruta i nepromjenjiva sudbina, dok je Fors bio nepredvidiv slučaj koji se često štovao zajedno s Fortunom - Fors Fortuna. I Fors i Fortuna vuku korijenje iz latinske riječi ferre  što znači nositi, donositi ili podnijeti (sudbinu).

Kult u Rim uvodi Servije Tulije, posljednji etrurski kralj koji je vladao Rimom. Priča kaže da su Servije Tulije i Fortuna bili zaljubljeni. Ona je, kako bi se tajno mogla sastati s njim, bježala kroz prozor, a on joj je u znak ljubavi i zahvalnosti podignuo hram na obali rijeke Tiber.

Fortuna je imala mnoga imena poput Caelestis, Grata i Regina, a tu je još i Fortuna Brevis koja je označavala kratkotrajnu sreću ili Primigenia što znači prvorođena ili prvotna, ona nastala prije svih. No svakako najznačajnija u očima Rimljana je Fortuna Bona, donositeljica dobre sreće koju često poistovjećuju s Bonus Eventus. Njega se štovalo u doba kada je Rim još uvijek bio isključivo agrarna država pa je i on povezan

s poljoprivredom i tek u kasnijoj fazi širi svoje djelovanje na općenitije uvjete te postaje bog dobrog uspjeha. Stoga je i Fortuna Bona u početku bila agrarna božica, zadužena za plodnost zemlje i dobar usjev. No, podrijetlo božice nepoznato je.

Iako je podrijetlo pomalo nejasno, čini se kako je Fortuna prošla dug put od praiskonske i božice plodnosti zemlje do božice sreće i sudbine, ne prestajući apsorbirati utjecaje uvezenih kultova, između ostalih, i egipatsku Izidu.

Sinkretizam

Sinkretizam je pojam koji dolazi iz grčke riječi συγκρητισμός (synkretismos) što znači spajanje ili savez, a sastavljen je od dviju riječi σύν (sin): zajedno i Κρής (Kres): Krećanin, odnosno od njegovog množinskog oblika Κρῆτες (Kretes): Krećani. Pojam je prvi put upotrebio Plutarh u 1. st. kada je opisivao koaliciju svih Krećana koji su se unatoč unutrašnjim svađama i podjelama ujedinili protiv zajedničkog vanjskog neprijatelja. Danas se riječ koristi u filozofiji, lingvistici, a prije svega u povijesti religija gdje označava spajanje i sjedinjavanje različitih kultova i religioznih ideja.

Sinkretističke religije najčešće su u helenizmu, između 4. i 2. st. pr. Kr., kada orijentalni bogovi prodiru u grčku i rimsku religiju. Kako se Rimsko Carstvo širilo, pojavljuju se nova sinkretistička božanstva koja su nastala stapanjem autohtonih i rimskih bogova. U Istri, uz Izidu Fortunu, imamo i dobro zabilježen kult Jupitera Amona, na čijem se prikazu jasno mogu odrediti rimske i orijentalne ikonografske značajke.

Iznimno popularna i široko rasprostranjena je Izidina sinkretizirana forma s rimskom Fortunom. Izida Fortuna je izvrstan primjer religijskog sinkretizma, gdje se stapaju, ne samo ikonografske karakteristike, nego i moći dviju božica. No povlači se pitanje zbog kojih su razloga spajali dva, a ponekad i više božanstava u jedno?! Budući da je Fortuna čista, neuhvatljiva sreća, ali i sudbina, Izida u ovom božanskom spoju pomaže ukrotiti ju, unoseći red u kaos. Štovatelji su upravo iz tog razloga sinkretizirali božanstva, kako bi kombinacijom različitih karakteristika potencirali njihovu moć. Stoga nisu zazivali samo slijepu Fortunu, nego i mudru Izidu koja je svojim štovateljima obećavala sigurniju sudbinu.

Upravo zato božica u desnoj ruci drži kormilo ili gubernaculum, kako bi mogla upravljati srećom i sudbinom. Ono je ujedno i poveznica s božicom zaštitnicom plovidbe i mornara, za koju su smatrane i Izida i Fortuna. Blagostanje i bogatstvo koje donosi Fortuna u likovnom prikazu simbolizira cornucopia, odnosno rog obilja kojeg drži u lijevoj ruci.

Božica je odjevena u hiton, košulju bez rukava koja se rastvara u prorez te u lijepim naborima seže do poda. Preko lijevog ramena zaogrnuta je himationom, plaštem koji je svezan ispod grudi u tipičan Izidin čvor koji predstavlja splet mističnih energija. Lijepo i sofisticirano lice uokvireno je frizurom ukrašenom na izidinski način, s razdjeljkom na sredini i kosom sakupljenom u nisku punđu na zatiljku.

Kompleksna kruna krasi joj glavu i prepuna je atributa dajući božici veličanstven izgled. Izidina kruna sastoji se od lotosovog cvijeta, sunčeva diska podijeljenog na četiri dijela te kravljih rogova koji se ponekad interpretiraju i kao polumjesec. Sa stražnje strane vidljiv je i modij, recipijent za žito koji i poput roga obilja simbolizira Fortunu - donositeljicu dobrih darova i obilja.

Ovakav prikaz Izide Fortune imao je nekoliko varijanti koje se razlikuju samo po radionicama, kalupima i kvaliteti obrade. Simboli Izide i Fortune isprepleli su se u jedinstvenu ikonografiju tvoreći sinkretiziranu božicu, iznimno popularnu i raširenu diljem Carstva.

FERRUCCIO BLASOVICH - Priča o pronalasku skulpture Izide Fortune

Čini se da je Izida Fortuna ponovno uplela svoje prste te nakon dugih 89 godina ponovno razotkrila nešto o sebi. Spletom pomalo misterioznih, ali sretnih okolnosti, gospodin Ferruccio Blasovich prisustvovao je predavanju Arheološkog muzeja Istre održanom u Trstu.

Gledajući fotografije s prezentacije prepoznao je svoju rodnu kuću u Zambratiji, odakle se 1957. preselio u Trst, a upravo ga je to vratilo natrag u prošlost. Svoj burni život isprepleten vojnom službom diljem bivše Jugoslavije i poštarske službe u rodnoj Zambratiji i Savudriji, upotpunio je pričom o pronalasku skulpturice Izide Fortune.

Osamdeset i jedna godina vidljiva je na njegovu ljubaznom licu, a suzama zacakljene oči pokazuju s koliko ljubavi priča o svom rodnom kraju i ocu Antoniju, koji je pronašao kip božice. Bilo je to davne 1929. godine kada je Antonio Blasovich, zajedno sa susjedima, kopajući nedaleko od svoje kuće naletio na zanimljiv brončani predmet – Izidu Fortunu. Daljnji je tijek sudbine male skulpture poznat, naime tada dospijeva u Arheološki muzej Istre gdje se nalazi i danas.

Katalog

1. Inv. br. A – 4620 Brončana figurica Izide Fortune odjevene u hiton, s rogom obilja u lijevoj ruci i kormilom u desnoj. Na glavi ima visoku Izidinu kapu koja sadrži mjesečev luk, visoki lotosov cvijet, sunčev disk podijeljen u četiri polja, a otraga je vidljiv modij. Donji dio figurice iznutra je šupalj.

Materijal/tehnika: bronca, lijevanje

Dimenzije: visina 9 cm, širina 3,8 cm, dužina 3 cm; masa 109,79 g

Nalazište: Savudrija 1929.; slučajan nalaz

Mjesto čuvanja: Augustov hram, Arheološki muzej Istre, Pula

Datacija: 1. - 3. st.

Literatura

BARNETT, M. 2000.

Bogovi i mitovi staroga svijeta: arheologija i mitologija Egipta, Grčke i Rima, Dušević & Kršovnik, Rijeka

BUDISCHOVSKY, M. C. 1977.

Les cultes orientaux à Aquilée et leur diffusion en Istrie et en Vénétie, u: Antichitá altoadriatiche XII, Aquileia e l’Oriente Mediterraneo, Centro di antichitá altoadriatiche, Udine, 99-124

DEGRASSI, A. 1929.

Notiziario archeologico, AMSI 41, 397-405

DREXLER, W. 1884.

Fortuna, u: Ausführliches Lexicon der griechischen und römischen Mythologie, W. H. Roscher, Leipzig, 1503-1557

DREXLER, W. 1897.

Isis, u: Ausführliches Lexicon der griechischen und römischen Mythologie, W. H. Roscher, Leipzig, 360-548

DUMÉZIL, G. 1997.

Drevna rimska religija, Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, Novi Sad

GIRARDI-JURKIĆ, V., DŽIN, K., URANIĆ, I. 2001.

Egipatska religija i antička Istra, Katalog 59, Arheološki muzej Istre, Pula

KLEIBL, K. 2015.

Greco-Egyptian Religion, u: The Handbook of Ancient Greek Religion, Oxford, 621-636

MEDINI, J. 1976.

Rimska i orijentalne religije na istočnoj obali Jadrana, u: Materijali XII, Hrvatsko arheološko društvo, Zadar 185-205

SELEM, P. 1997.

Izidin trag, egipatski kultni spomenici u rimskom Iliriku, Književni krug, Split

www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx 27.11.2017. https://www.britannica.com/topic/Tyche 27.11.2017.

 

 

Izida Fortuna: Sjedinjenje dviju božica 

Izložba

Carrarina ul. 4, Pula

Prozor u prošlost  27.3. – 28.5.2018.

Autorica izložbe i teksta : Aneta Vežnaver

Organizator i izdavač: Arheološki muzej Istre

Za organizatora i izdavača: Darko Komšo

Uredništvo: Darko Komšo, Adriana Gri Štorga, Katarina Zenzerović

Autor postava, grafičko oblikovanje: Studio NA BROJU 8 d.o.o.

Autori fotografija: Tanja Draškić Savić, Alfio Klarić

Autor video snimka; Alice Lorenzon

Tehnički postav izložbe : Monika Petrović

Prijevod na talijanski: Elis Barbalich-Geromella

Prijevod na engleski: Neven Ferenčić

Savjetnik za grčki jezik: dr. sc. Milena Joksimović

Korektura: Adriana Gri Štorga, Milena Špigić, Katarina Zenzerović

Tisak: MPS Pula

Naklada: 700

Pula, 2018.

© Arheološki muzej Istre 2010. Proizvodnja Ulisys d.o.o. Bazirano na Typo3 CMS sustavu.