Glazba na škrinjici Prikazi glazbe i plesa na pulskoj koštanoj škrinjici iz 10. stoljeća Darko Komšo

Glazba je umjetnost u kojoj je zvuk osmišljeno organiziran u vremenu i prostoru, astara je, poput plesa, koliko i ljudski rod, o čemu postoje arheološka svjedočanstva. Riječ »glazba« potječe od slavenske riječi »glas«. Romantičnije je podrijetlo riječi »muzika«. Grci su glazbu smatrali »umjetnošću muza« μουσική τέχνη (mousikē téchnē), od čega se zadržala samo prva riječ μουσική, izvedena od riječi μούσα (mousa) ‘muza’. Svijetom se proširio polatinjeni oblik musica. Jedan od najljepših prikaza glazbe i plesa na području Hrvatske sačuvan je na pulskoj koštanoj škrinjici iz 10. stoljeća

Ona pripada grupi od 40-ak srednjovjekovnih škrinjica od kosti i bjelokosti, izrađenih u bizantskim radionicama u Konstantinopolu. Pravokutnih su oblika i poznate su kao »škrinjice s rozetama«, nazvane tako po cvjetnim ornamentima kojima su uokvirene pločice s reljefnim prikazima na stranicama kutije. Na pločicama su uglavnom prikazane pojedinačne mitološke figure – božanstva, heroji ili putti (debeljuškasti dječaci s krilima ili bez njih), a rjeđe grupni prizori ili mitološke scene. U ovu drugu skupinu spada i pulska škrinjica.

Pulska škrinjica ima izuzetno zanimljivu povijest. Izrađena je sredinom 10. stoljeća u bizantskim radionicama u Konstantinopolu. Ne zna se kada je točno stigla na područje sjevernog Jadrana. Na samoj je škrinjici 1846. godine zabilježeno da je otkrivena 18. siječnja 1592. godine pod oltarom sv. Katarine, koji je nekoć stajao u crkvi sv. Jurja u Piranu, i da su u njoj bile pohranjene relikvije nepoznatih svetaca. Od 1884. godine nalazila se u Kunsthistorisches Museumu u Beču, a 1921. godine vraćena je Italiji, ali nije završila u Piranu, već u muzeju u Puli. Tijekom Drugog svjetskog rata prenijeta je u Museo Civico u Trstu, a nakon 1945. godine konačno je vraćena u Arheološki muzej Istre u Puli, gdje se čuva pod inventarnim brojem S-344.

Pulska je škrinjica dobro uščuvana pravokutna drvena škrinjica s kliznim poklopcem, čije su stranice obložene s dvije veće i dvije manje koštane pločice s reljefima, obrubljene koštanim trakama s rozetama. Koštani su dijelovi s drvenom podlogom spojeni pomoću malih kružnih čepića. Izvorno je na škrinjicu bila ugrađena i malena brava na desnoj kraćoj strani. Između figuralnih polja i traka s rozetama nalaze se pojedinačni umetci od bjelokosti. Na rezbarijama se još vide tragovi pozlate, kao i tragovi crvene, zelene i plave boje. Izvorno je na stražnjoj strani škrinjice postojala i treća velika koštana pločica. Na njezino je mjesto 1846. godine umetnuto svjedočanstvo o povijesti škrinjice na latinskom jeziku. Dimenzije škrinjice su 31,0 cm x 17,0 cm x 13,1 cm, i teži 2300 grama.

Ikonografski, pulska škrinjica izuzetno nalikuje najpoznatijoj škrinjici ove vrste, koja se čuva u Victoria and Albert Museumu u Londonu, a dolazi iz Verolija. Očito je da su motivi nastali po istom predlošku, možda iz jedinstvene knjige slikarskih prijedloga, koju su koristili različiti majstori prilikom izrade škrinjica, ali i različitih oslikanih rukopisa. Može se pretpostaviti da je kupac, odnosno naručitelj odabrao pločice po svom ukusu.

Na pulskoj škrinjici nalazimo više različitih scena. Prikazi glazbenih i plesnih scena nalaze se na velikoj pločici s prednje strane, te djelomično na manjoj pločici s desne strane. Općenito, glazbenici su čest motiv na »škrinjicama s rozetom«. Na reljefu na prednjoj stranici prikazana je pseudo-dionizijska svita u stanju ekstaze, s rasplesanim menadama koje prati grupa svirača. Na krajnjoj lijevoj strani nalazimo krilatog mladića s poprečnom flautom (grč. plagiaulos). Do njega se nalazi plesni par kojeg čine menada s dvije upaljene baklje i krilati kentaur. Desno od njih vidimo tri figure: dvije obnažene rasplesane menade, od kojih lijeva u rukama ima lepršavi plašt, a desna dvije upaljene baklje, te između njih, krilatu osobu koja svira panovu frulu sa 6 spojenih cjevčica (hrv. trstenice, grč. syrinx). Na krajnjoj desnoj strani nalazi se krilati Heraklo, koji svira žičani muzički instrument naslonjen na lijevu nogu, tip male harfe s 11 žica i poprečnom dodatnom ručkom. 

Ova se scena nastavlja i na desnom bočnom reljefu, gdje se na lijevom rubu nalazi djelomični prikaz kentaura koji svira panovu frulu s 5 spojenih cjevčica. Njega je zajahao putto koji svira cimbal. Kako je razvidno iz opisa, glazbeni instrumenti vidljivi na prednjoj i desnoj bočnoj pločici pulske škrinjice jesu: poprečna flauta, panova frula, harfa i cimbal.

Poprečna flauta (grč. plagiaulos)

Flauta je glazbeni instrument koji spada u porodicu puhačkih instrumenata. Razlikujemo uzdužnu i poprečnu flautu. U poprečnu flautu se zrak upuhuje na vrhu instrumenta, ali sa strane, te se svira držeći ruke na strani. Zbog jednostavnosti spada u najstarija glazbala. Na škrinjicama je ovaj instrument čest motiv. Temeljem ilustracija na rukopisima može se ustvrditi da je ovaj tip flaute dug oko 60 centimetara, i da se svirao desnom rukom.

Harfa

Harfa je žičani instrument koji se svira prstima. Poznat je od davnina u Aziji, Africi i Europi. Najstarije se harfe datiraju oko 3.500. godine prije Krista.

Harfa na pulskoj škrinjici ima 11 žica, a svira se naslonjena na nogu svirača. Znanstvenici često dvoje je li na škrinjicama prikazana harfa ili lira. Harfa i lira su slični žičani instrumenti, koje razlikuje način sviranja. Harfa se svira isključivo prstima, dok se lira svira pomoću masivne trzalice (grč. plectrum). Na svim koštanim škrinjicama ovaj je instrument prikazan kako se svira prstima. Očito je riječ o maloj harfi, koja se svira naslonjena na postolje ili na nogu svirača. Posebnost ove harfe je dodatna ručka koja se pridržava lijevom rukom. Ovaj specifičan tip instrumenta prikazan je isključivo na koštanim škrinjicama i na Pariskom psaltiru, gdje biblijski kralj David pjeva psalme uz harfu, što je dodatni argument da je riječ o harfi.

Panova frula (grč. syrinx)

To je puhački instrument koji se sastoji se od 4 do 18 povezanih cjevčica od trske. Prvi su ga koristili stari Grci, a najstariji tragovi zabilježeni su na cikladskim otocima tijekom trećeg tisućljeća prije Krista. Najčešće su ga svirali pastiri. Postoje razne priče o postanku ovog instrumenta, a najpoznatija ga veže za boga Pana. Po grčkoj mitologiji, zaštitnik pastira Pan zaljubio se u nimfu po imenu Syrinx. Bježeći od Pana, Syrinx je zamolila Zeusa da je spasi, i on ju je pretvorio u trsku. Pan je, bijesan zbog gubitka, razbio trsku, a zatim je, tužan zbog nesretne ljubavi, poljubio tu istu trsku. Kada je otkrio da njegov dah, prolazeći kroz trsku može stvoriti zvukove, izradio je glazbeni instrument koji nosi ime izgubljene nimfe.

Cimbal (grč. kymbalon)

Cimbal je glazbalo iz grupe udaraljki. Najčešće je od bronce, i uglavnom se koristi u paru. Cimbal dolazi od grčke riječi κύμβαλον (kymbalon), što znači ‘posuda’. Postoji od davnih vremena, a njegovi se prikazi nalaze na reljefima i slikarijama iz starih civilizacija Babilona, Egipta, Grčke i Rima. Spominje se često i u Bibliji.

1. „Škrinjica s rozetama“ iz Pule mjesto izrade: Konstantinopol?, 10. stoljeće mjesto porijekla: Piran, crkva Sv. Jurja mjesto čuvanja: Arheološki muzej Istre, Pula, inv. br. S – 344 materijal: kost, bjelokost dimenzije: 31,0 x 17,0 x 13,1 cm težina: 2.300 gr.

LITERATURA

Chatterjee P. (2013) - Vision, Transformation, and the Veroli Casket, Oxford Art Journal 36.3, 325-344 Cutler A. (1999) - “Ehemals Wien”: the Pula Casket and the Interpretation of Multiples in Byzantine Bone and Ivory Carving, Römische historische Mitteilungen 41, 117-128 Golob N. (2005) – Srednjebizantinski slonokoščeni skrinjici iz Pirana in Kopra, Acta Histriae 13, 205-224 Luca G. (2006) – Il cofanetto eburneo a rosette di Pirano e la rinascenza Macedone nell’Alto Adriatico, Histria archaeologica 37/2006, Pula, 117-150 Milinović D. (2005) - Bizantska škrinjica u Arheološkom muzeju Istre u Puli, Histria archaeologica 36/2005, Pula, 211-226 Papagiannaki A. (2013) - Performances on Ivory: The Musicians and Dancers on the Lid of the Veroli Casket, ΔΧΑΕ ΛΔ·, 301-310

Glazba na škrinjici  - Prikazi glazbe i plesa na pulskoj koštanoj škrinjici iz 10. stoljeća

Izložba:

Carrarina ul. 4, Pula 

Prozor u prošlost 

27.01. - 05.03.2017.

Autor izložbe i teksta: 

Darko Komšo

Organizator i izdavač: Arheološki muzej Istre 

Za organizatora i izdavača:   Darko Komšo

Uredništvo: Darko Komšo, Adriana Gri Štorga, Katarina Zenzerović

Autor postava, grafičko oblikovanje: Vjeran Juhas

Autor fotografija: Goran Vranić  

Autor 3D video snimka: Boris Rumora -  ASAP, Pula

Tehnički postav izložbe: Andrea Sardoz, Admir Dizdarević

Prijevod na talijanski: Elis Barbalich-Geromella

Prijevod na engleski: Neven Ferenčić

Korektura: Adriana Gri Štorga, Milena Špigić, Sunčica Vrbanić Peruško

Tisak:MPS Pula

Naklada: 700

Pula 2017.

 

© Arheološki muzej Istre 2010. Proizvodnja Ulisys d.o.o. Bazirano na Typo3 CMS sustavu.