Kuća Scampicchio

: Kuća Scampicchio (djelomična rekonstrukcija pročelja). Pula, Muzejsko-galerijski prostor Sveta Srca. Izložba “Istra, lav i orao”.

Plemićka obitelj Scampicchio podrijetlom je iz Italije, a u 15. stoljeću doselili su u Labin. U Istri su obnašali različite političke, javne, vojne i crkvene funkcije. Posjedovali su dobra na području Labina, Motovuna, Plomina, Barbana, Pule, Medulina i u dolini Raše, a obiteljsko se ime spominje i u Svetvinčentu, Klani, Cresu, Kopru, Veneciji i Miljama.

Sačuvani arhivski dokumenti obitelj Scampicchio spominju u Puli 1580. godine prilikom vizitacije veronskog biskupa Agostina Valiera, kada je vijećnik grada Pule Giovanni Battista Scampicchio ispitan o životu i čestitosti biskupa Mattea Barbabiance. U tom gradu su boravili i obnašali određene dužnosti do 1678. godine.

: Grb obitelji Scampicchio.

U Puli je obitelj imala u svom vlasništvu i trgovine, vinograd pored Zlatnih vrata, otok Uljanik te oranice, vinograde i pašnjake u blizini Pule (Valdebeku, Vintijanu, Vinkuranu, Medulinu i Premanturi) kao i otočiće Ceju i Trumbuju u Medulinskom zaljevu.

Osim kuća u Labinu i Motovunu, te vila u Labinu (Tonci/Turanj) i u Sv. Ivanu od Šterne iz dokumenata obitelji poznato je da su u 16. stoljeću posjedovali kuće i u Puli. Jedna se nalazila na Forumu, a druga nasuprot gotičke kuće Demartini u današnjoj Kandlerovoj ulici. Jednokatna kuća, čija je jezgra zasigurno bila starija, obnovljena je u renesansi krajem 15. ili u prvoj polovici 16. stoljeća. Srušena je za bombardiranja 1944. godine. Izgled kuće poznat je s razglednica s početka 20. stoljeća i fotografija koje su čuvaju u arhivima (Treviso, Firenze). U Arheološkom muzeju Istre, od te građevine, čuvaju se pojedini arhitektonski dijelovi kvalitetne izrade: polukružni završeci prozora, doprozornici, konzola klupice prozora, kapitel, dijelovi lunete portala i obiteljski grb.

: Natpis ugrađen nakon obnove 1933. godine.

Angelus Cornelio comes et provisor / sui com<m>odo et succ<e>ssoribus suis / proprio aere construxit / anno D(omi)ni 1688
Prijevod: Angelo Cornelije, knez i providur, za svoje dobro i dobro svojih nasljednika, vlastitim novcem sagradio je godine Gospodnje 1688.

LITERATURA:

BERTOŠA Miroslav, Istra: Doba Venecije (XVI. - XVIII. stoljeće). Pula, 1995.

BRADARA Tatjana, Stambena arhitektura u TEMPORIS SIGNA, arheološka svjedočanstva istarskog novovjekovlja. Monografije i katalozi Arheološkog muzeja Istre, 26. Pula, 2016. 57-74.

GUDELJ Jasenka, Gli ambienti della cultura nobiliare in Istria: gli edifici della famiglia Scampicchio. Atti del Centro di ricerche storiche, Rovigno, XXXVI. Rovigno-Trieste, 2006. 55-116.

KRNJAK Ondina - RADOSSI Giovanni, Notizie storico-araldice di Pola. Atti del Centro di ricerche storiche Rovigno, XXVI. Rovigno – Trieste, 1996. 115-205.

NACINOVICH Ernesto, La famiglia Scampicchio. Notizie e documenti. Rijeka, 1892.

VORANO Tulio, Un piccolo contributo alla determinazione dell’albero genealogico degli Scampicchio La Ricerca (Rovinj), XII.2000 – IV.2001. 21.

ZAKOŠEK Boris, Analitički inventar arhivskog fonda Obitelji Scampicchio (Labin, Motovun, Svetvinčenat), 1447-1878, [1882, 1903]. Vjesnik Istarskog arhiva, 2-3. Pazin, 1992-1993. 191-212.

U suradnji sa: Provincia di Treviso / Assessorato alla Cultura /Foto Archivio Storicho Trevigiano